Good morning, Guest
  • 231
  • 0

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

on: December 16, 2018, 21:49:08
  • Position: Super Urednik
  • Posts: 1,104


Sumba, najjužnije mjesto ostrva Suðuroy, gdje se možemo pohvaliti da imamo više od 10 ovaca po glavi stanovnika i gdje gotovo čujemo glasna pjevanja pijaniš Škota. Mjesto sa najljepšim fudbalskim terenom na svijetu.



Ovdje sam načinio svoje prve fudbalske korake, koji su bili poprilično skromni, jer nisam ni imao fudbalsku karijeru, da budem iskren.
Moje ime je Hafþór Jákupsson, rođen 28. 12. 1997. godine.



U mjestu, ali i dalje, svi me zovu Thor. Sa svojih 208 cm i 106 kg sam na neki način glavna atrakcija ovog malog mjesta. Htio sam se baviti fudbalom, ali jednostavno sam bio prevelik i moje kretnje se nisu nikako uklapale u ovaj sport. Svi su mi govorili da se počnem košarkom baviti, ali ipak nisam, jer nisam talentovan za to, dok me drugi sportovi nisu interesirali.

Srenju mašinsku školu sam završio u 100 milja udaljenom Toftiru, gdje sam i odrastao, dok smo stanovali kod tetke. U nemogućnosti da pronađem posao, vratio sam se na selo, gdje sam se aktivno počeo baviti ribarstvom. Ovdje izbori najviše padaju na ovčarstvo i ribarstvo, s tim da se ljudi mnogo više opredjeljuju za ovo prvo, jer znaju koliko je život na moru opasan. Govorili su mi da sam lud, jer sam i oca izgubio na moru, ali sam htio osjetiti modro more na sebi. Naravno, uvijek sam pratio fudbal. Kad god bi se ukazala prilika, otišao bih negdje na utakmicu, nakon nedjeljne mise i porodičnog ručka. Može se reći da sam i fanatik jer sam dosta novca dao da nam stigne kablovska, da bih mogao pratiti igre mojih miljenika, igrače IF Brommapojkarna iz Švedske. Čudan izbor, ali je moj djed pričao mnogo o svojim mladalačkim danima u Štokholmu i kako je bio jedan od rijetkih koji su pratili i navijali za ovaj klub, dok su mnogi bili pristalice AIK-a.

Sad se sigurno pitate šta jedan ribar radi ovdje. Naravno, moram se vratiti neko vrijeme unazad i ispričati jednu anegdotu, moram je tako nazvati.

Moji roditelji su se odselili u Sumbu, u potrazi za hljebom i novom avanturom, iako su živjeli prilično solidno, dok je ostala porodica nastavila živjeti u Toftiru. Nažalost, desio se taj smrtni slučaj, kog se i ne sjećam jer sam imao godinu dana. Djed je imao dosta veza, kao bivši preduzetnik, i primjetio je moju ljubav prema fudbalu. S obzirom da igranje nije imalo smisla, predložio mi je nešto skroz drugačije.

''Thor, znamo da nisi imao sreće u igranju, ali imam ideju koja bi mogla da ti se svidi. Jedan klub, na čijem je čelu jedan moj prijatelj, očajnički traži trenera, iskustvo nije ni potrebo, samo neko ko će unijeti disciplinu u tim i motivirati igrače, jer u zadnje vrijeme imaju loše rezultate, mogu vidjeti sa njim da tebe uzme, jer kad te vide, igrači imaju da se ukenjaju i da budu mirni kao bubice. Smatraj to kao moj poklon za tvoj 20-i rođendan.''

''Hvala ti mnogo, djede, uljepšao si mi ovaj dan!''